Almir Memija, fojnički sin, simbol F.K Fojnica i lokalni heroj. Jedan od najboljih fojničkih fudbalera svih vremena i živa legenda kluba.
Neki ga vole, neki i ne toliko, zbog njegove često nezgodne naravi i užarenog temperamenta, ali sigurno je, da ga kao fudbalera, umjetnika, nijedan istinski fudbalski zaljubljenik ne može osporiti.
Simbol odanosti i vjernosti igrača, koji je u Fojnici proveo cijelu karijeru.
Iako je već duboko zagazio u godine, iako više nema toliko snage i motiva da igra na nivou na kojem je igrao prije 5,6 ili 10 godina, jučer je u pobjedi Fojnice nad Šantićima još jednom pokazao da u njegovim nogama ne ponestaje magije. Ušao je u igru sredinom drugog poluvremena i totalno promjenio tok utakmice, što svakako mogu samo legende, istinski nogometni znalci i mađioničari na terenu.
Rođen je u najstarijem fojničkom naselju Gornja Mahala (Pavlovac) a svoj prvi kontakt sa loptom imao je još sa samo 10 mjeseci. Njegovi roditelji Ekrem i Mirsada sa samo 5 godina upisali su ga u fojničku školu nogometa. Već na početku, zbog svog ogromnog nogometnog talenta, Memija je igrao u selekciji starijih dječaka.
Te večeri je i nebo iznad Pavlovca bilo nasmijano. Princ je rođen, bio je to početak legende.
Neki ga vole, neki i ne toliko, zbog njegove često nezgodne naravi i užarenog temperamenta, ali sigurno je, da ga kao fudbalera, umjetnika, nijedan istinski fudbalski zaljubljenik ne može osporiti.
Simbol odanosti i vjernosti igrača, koji je u Fojnici proveo cijelu karijeru.
Iako je već duboko zagazio u godine, iako više nema toliko snage i motiva da igra na nivou na kojem je igrao prije 5,6 ili 10 godina, jučer je u pobjedi Fojnice nad Šantićima još jednom pokazao da u njegovim nogama ne ponestaje magije. Ušao je u igru sredinom drugog poluvremena i totalno promjenio tok utakmice, što svakako mogu samo legende, istinski nogometni znalci i mađioničari na terenu.
Rođen je u najstarijem fojničkom naselju Gornja Mahala (Pavlovac) a svoj prvi kontakt sa loptom imao je još sa samo 10 mjeseci. Njegovi roditelji Ekrem i Mirsada sa samo 5 godina upisali su ga u fojničku školu nogometa. Već na početku, zbog svog ogromnog nogometnog talenta, Memija je igrao u selekciji starijih dječaka.
Te večeri je i nebo iznad Pavlovca bilo nasmijano. Princ je rođen, bio je to početak legende.
Kada je kadetska selekcija kluba postala državni prvak u sezoni 1996./1997., Memija je slovio za najboljeg igrača te zlatne generacije kluba, a pohvale od stručnjaka širom BiH nisu jenjavale. Bivši selektor nogometne reprezentacije BiH Fuad Muzurović je nekoliko dana poslije osvajanja titule nazvao čelne ljude Fojnice i rekao: "
Čuo sam da u Fojnici ima jedan mladi igrač, koji je nevjerovatno talentovan."
U jednom razgovoru za fojničku štampu, Memija je postavio cilj, koji su apsolutno svi smatrali neozbiljnim i nerealnim. Naime, Almir je želio postati najbolji strijelac i najbolji igrač Fojnice svih vremena.
Jedan od prvih ljudi koji je prepoznao fudbalsku veličinu i kvalitet Memije, bio je bivši napadač i trener kluba, Mirsad Memija (Mićo), koji je nekoliko sezona zajedno sa Almirom činio ubojiti napad kluba, Memijin san o velikom vođi Fojnice se počeo ostvarivati uskoro. Almir je postao kapitan "Zelenih" u oktobru 2001.,sa svega 22 godine, a navijači Fojnice su prepoznali fudbalsko umijeće, znanje i njegovu ljubav i vjernost prema klubu, pa je dobio nadimak "Zlatni dečko".
Već naredne sezone, Memija je sa 13 golova i velikim brojem asistencija bio ključni igrač kluba, kojeg su sekunde djelile od plasmana u Prvu ligu Federacije BiH. U toj sezoni je i proglašen za najboljeg igrača kantona, a za navijače Fojnice već tada postaje nedodirljiv i simbol kluba. Na njegovim krilima klub je 2005. godine osvojio prvi i jedini naslov pobjednika turnira "Kenan Memija", koji se svake godine održava u Fojnici.
Čuo sam da u Fojnici ima jedan mladi igrač, koji je nevjerovatno talentovan."
U jednom razgovoru za fojničku štampu, Memija je postavio cilj, koji su apsolutno svi smatrali neozbiljnim i nerealnim. Naime, Almir je želio postati najbolji strijelac i najbolji igrač Fojnice svih vremena.
Jedan od prvih ljudi koji je prepoznao fudbalsku veličinu i kvalitet Memije, bio je bivši napadač i trener kluba, Mirsad Memija (Mićo), koji je nekoliko sezona zajedno sa Almirom činio ubojiti napad kluba, Memijin san o velikom vođi Fojnice se počeo ostvarivati uskoro. Almir je postao kapitan "Zelenih" u oktobru 2001.,sa svega 22 godine, a navijači Fojnice su prepoznali fudbalsko umijeće, znanje i njegovu ljubav i vjernost prema klubu, pa je dobio nadimak "Zlatni dečko".
Već naredne sezone, Memija je sa 13 golova i velikim brojem asistencija bio ključni igrač kluba, kojeg su sekunde djelile od plasmana u Prvu ligu Federacije BiH. U toj sezoni je i proglašen za najboljeg igrača kantona, a za navijače Fojnice već tada postaje nedodirljiv i simbol kluba. Na njegovim krilima klub je 2005. godine osvojio prvi i jedini naslov pobjednika turnira "Kenan Memija", koji se svake godine održava u Fojnici.
Sjajne igre nisu ostale nezapažene. Ponude najvećih bh. klubova su stizale, poput onih iz Željezničara i Sarajeva, ali Memija je odlučio ostati u Fojnici. Mema, kako zovu Memiju, je znao da u Fojnici neće moći ostvariti neki pretjerani učinak i individualne nagrade, koje je sigurno mogao dobiti u nekom većem klubu, ali neke stvari kao što su odanost i čast nemaju cijenu. Ostao je Memija u Fojnici odbivši najveće bh klubove i njihove nemoralne ponude, a iz čiste ljubavi prema jednom gradu i klubu, izabrao je da ostane simbol Fojnice.
"Rođen sam u Fojnici i u Fojnici ću umrijeti.", rekao je Memija.
Nastavio je Memija postizati golove za "Zelene" i biti lider Fojnice u godinama koje slijede. Uz neosporno fudbalsko umijeće, Almir je znao pokazati i svoju "crnu" stranu, zbog izuzetnog temperamenta i nezgodne naravi. Svima su u sjećanju incidenti sa mnogim suparničkim odbrambenim igračima, gdje je Memija nepromišljenim potezima često znao okrenuti objektivnu fudbalsku publiku protiv sebe.
Ipak, to donekle i ne treba čuditi, jer je Memija bio igrač nad kojim se pravi najviše prekršaja u prvenstvu. Često isprovociran grubim startovima protivničkih igrača, Almir je pored igre svoju pažnju posvetio uzvračanju udaraca protivnicima i "morao" je platiti cijenu svome fudbalskom znanju.
"Rođen sam u Fojnici i u Fojnici ću umrijeti.", rekao je Memija.
Nastavio je Memija postizati golove za "Zelene" i biti lider Fojnice u godinama koje slijede. Uz neosporno fudbalsko umijeće, Almir je znao pokazati i svoju "crnu" stranu, zbog izuzetnog temperamenta i nezgodne naravi. Svima su u sjećanju incidenti sa mnogim suparničkim odbrambenim igračima, gdje je Memija nepromišljenim potezima često znao okrenuti objektivnu fudbalsku publiku protiv sebe.
Ipak, to donekle i ne treba čuditi, jer je Memija bio igrač nad kojim se pravi najviše prekršaja u prvenstvu. Često isprovociran grubim startovima protivničkih igrača, Almir je pored igre svoju pažnju posvetio uzvračanju udaraca protivnicima i "morao" je platiti cijenu svome fudbalskom znanju.
Memija je u sezoni 2008./2009. ostvario jedan od svojih životnih ciljeva.
19. aprila 2009. godine, u meču protiv NK Viteza, Memija je srušio rekord Mirsada Memije (Miće) postigavši svoj 49. pogodak za Fojnicu. Time je Almir Memija postao najbolji strijelac Fojnice svih vremena, a te sezone je dobio nagradu za najboljeg nogometaša kantona, ukupno treći put.
Drugi dio sezone 2010./2011. bio je koban za Memiju. U februaru je Memija doživio tešku povredu koljena. Radilo se o povredi zbog koje je Memija morao okončati odličnu sezonu. Međutim, u sezoni 2011./2012., u kojoj su "Zeleni" postali prvaci kantona nakon dugih 18 godina, Memija je sa par krucijalnih golova, ponajviše iz slobodnih udaraca, te nekoliko asistencija, bio jedan od ključnih igrača u tom sjajnom uspjehu kluba.
U toj sezoni postiže svoj 60. gol za Fojnicu, i s osvojenom titulom na kraju postaje najuspješniji kapiten kluba u povijesti. Mema se nakon te uspješne sezone, pomalo neočekivano oprostio od zelenog dresa, pradvdajući to velikim naporom i sve češčim povredama.
19. aprila 2009. godine, u meču protiv NK Viteza, Memija je srušio rekord Mirsada Memije (Miće) postigavši svoj 49. pogodak za Fojnicu. Time je Almir Memija postao najbolji strijelac Fojnice svih vremena, a te sezone je dobio nagradu za najboljeg nogometaša kantona, ukupno treći put.
Drugi dio sezone 2010./2011. bio je koban za Memiju. U februaru je Memija doživio tešku povredu koljena. Radilo se o povredi zbog koje je Memija morao okončati odličnu sezonu. Međutim, u sezoni 2011./2012., u kojoj su "Zeleni" postali prvaci kantona nakon dugih 18 godina, Memija je sa par krucijalnih golova, ponajviše iz slobodnih udaraca, te nekoliko asistencija, bio jedan od ključnih igrača u tom sjajnom uspjehu kluba.
U toj sezoni postiže svoj 60. gol za Fojnicu, i s osvojenom titulom na kraju postaje najuspješniji kapiten kluba u povijesti. Mema se nakon te uspješne sezone, pomalo neočekivano oprostio od zelenog dresa, pradvdajući to velikim naporom i sve češčim povredama.
Međutim, nakon samo pola sezone odmora, Memija se ponovo vraća u klub, ali sa znatno drugim ciljevima i zadacima. Trener ga je često stavljao na poziciju štopera i sredinu, pravdajući to činjenicom da Memija više ne može odgovoriti zadatku u samom vrhu napada, zbog godina koje su ga pregazile.
Memija je sada drugi najbolji strijelac u povijesti kluba sa 64. pogotka. Ispred njega je samo Fejzić, koji je izjavio da mu je Memija prvi čestitao kada ga je prestigao na vječnoj listi najboljih strijelaca kluba.
"Ovo je za mene veliki uspjeh. Prestići legendu i najboljeg igrača kluba po broju golova je nešto što se ne može opisati. No, i pored toga, Memija je za mene najveći u historiji kluba. Mnogo toga sam od njega naučio i zahvalan sam mu na tome. Nakon što sam oborio njegov rekord, Memija je ušao u svlačionicu i prvi mi čestitao na tome. Ja u tom momentu nisam ni znao da sam ga presigao, on mi je to saopštio. Ostao sam bez riječi", izjavio je trenutno najbolji strijelac u historiji kluba, Emir Fejzić.
Memija je sada drugi najbolji strijelac u povijesti kluba sa 64. pogotka. Ispred njega je samo Fejzić, koji je izjavio da mu je Memija prvi čestitao kada ga je prestigao na vječnoj listi najboljih strijelaca kluba.
"Ovo je za mene veliki uspjeh. Prestići legendu i najboljeg igrača kluba po broju golova je nešto što se ne može opisati. No, i pored toga, Memija je za mene najveći u historiji kluba. Mnogo toga sam od njega naučio i zahvalan sam mu na tome. Nakon što sam oborio njegov rekord, Memija je ušao u svlačionicu i prvi mi čestitao na tome. Ja u tom momentu nisam ni znao da sam ga presigao, on mi je to saopštio. Ostao sam bez riječi", izjavio je trenutno najbolji strijelac u historiji kluba, Emir Fejzić.
Osim zelenih terena, mnogo se istakao i na polju malog nogometa. Broj turnira i idividualnih priznanja koje je osvajao zaista je nemoguće prebrojati, dovoljno je samo napisati znak beskonačnosti i to je to.
Osim njegove nogometne vještine, njegovi saigrači će vam reći da je on jedan od onih fudbalera koji je zadužen za dobru atmosferu u ekipi i svlačionici. Kako kažu, svlačionica i putovanja nisu ista kada on nije tu. Ima nevjerovatan smisao za humor, jednostavno, ima nešto što niko drugi nema. Osim toga, njegovi saigrači kažu da voli često zapjevati, prije ili poslije utakmice, te na zajedničkim klupskim putovanjima a njegov saigrač i ponajbolji prijatelj Almir Zečević kroz šalu je rekao da "nakon što se prestane baviti nogometom, može komotno snimiti par pjesama i izdati album".
Riječi Predsjednika kluba Najima Softića: "Almir Memija je najbolji igrač kantona u zadnjih 15-ak godina", dovoljno govore o kvalitetama ovoga istinskog fudbalskog virtuoza, jednog od posljednjih fudbalskih romantičara i simbola odanosti jednom gradu i klubu.
Osim njegove nogometne vještine, njegovi saigrači će vam reći da je on jedan od onih fudbalera koji je zadužen za dobru atmosferu u ekipi i svlačionici. Kako kažu, svlačionica i putovanja nisu ista kada on nije tu. Ima nevjerovatan smisao za humor, jednostavno, ima nešto što niko drugi nema. Osim toga, njegovi saigrači kažu da voli često zapjevati, prije ili poslije utakmice, te na zajedničkim klupskim putovanjima a njegov saigrač i ponajbolji prijatelj Almir Zečević kroz šalu je rekao da "nakon što se prestane baviti nogometom, može komotno snimiti par pjesama i izdati album".
Riječi Predsjednika kluba Najima Softića: "Almir Memija je najbolji igrač kantona u zadnjih 15-ak godina", dovoljno govore o kvalitetama ovoga istinskog fudbalskog virtuoza, jednog od posljednjih fudbalskih romantičara i simbola odanosti jednom gradu i klubu.